Kada se stavljaju zimske gume

U Hrvatskoj je zimska oprema obvezna od 15. studenoga do 15. travnja. Ali tko se vozi po hrvatskim cestama zna da listopad ume donijeti jutarnji mraz i mokre zavoje tjednima prije tog datuma. Zato automobilski stručnjaci poput onih iz HAK-a godinama ponavljaju isto: zimske gume treba staviti čim dnevne temperature počnu padati ispod 7°C. Ne kad to zakon nalaže, nego kad to asfalt zahtijeva.

Zašto je 7 stupnjeva magična granica

Ljetne gume napravljene su za toplo vrijeme. Njihove tvrđe gumene mješavine najbolje prianjaju na temperaturama iznad 20°C. Ispod toga? Guma se stvrdne, postaje skliska, a zaustavni put raste. Na mokrom kolniku pri 10 do 15 stupnjeva razlika između ljetnih i zimskih guma može iznositi i nekoliko metara kočenja. Tih nekoliko metara nekad odlučuje hoćete li stati na vrijeme ili ne.

Zimske gume rade na drukčijem principu. Veći udio prirodnog kaučuka drži ih elastičnima i kad temperatura padne blizu nule. Ljetna guma na hladnoći otvrdne gotovo poput plastike, dok zimska ostaje savitljiva i prianja uz podlogu. U smjesu se dodaje i silicijev dioksid, koji pomaže pri držanju na mokrom asfaltu.

Najlakše je to usporediti s obućom. Ljetna guma na hladnoj cesti je tenisica na ledu – tehnički je na nozi, ali posao ne obavlja. Zimska je planinarska čizma s dobrim đonom.

Profil koji čini razliku

Osim mekše smjese, zimske gume razlikuju se i po gaznome sloju. Duboki utori odvode vodu i snježnu kašu ispod gume. Bez njih nastaje akvaplaning — sloj vode između gume i ceste zbog kojeg vozilo klizi, a vozač gubi kontrolu. Kočnica u tom trenutku ne pomaže gotovo ništa.

Po površini blokova profila raspoređene su i lamele, sitni zarezi koji povećavaju kontaktnu površinu s cestom. Na snijegu i ledu ti zarezi se zabijaju u podlogu i drže vozilo stabilnim. Ljetna guma na istoj površini jednostavno nema čime se uhvatiti.

Usputna korist: zimske gume u svom temperaturnom rasponu imaju niži otpor kotrljanja, pa troše nešto manje goriva nego ljetne na istoj hladnoći.

Prije nego što zakon kaže

Mnogi vozači čekaju 15. studeni kao signal za vulkanizera. Ali sredinom listopada u kontinentalnoj Hrvatskoj temperature već padaju ispod 10 stupnjeva, kiša ne staje danima, a ljetne gume na takvom kolniku ne drže kako bi trebale.

Zimske gume zadržavaju svoja svojstva i na temperaturama do 22 ili 23 stupnja. Montirati ih krajem rujna ili početkom listopada neće ih oštetiti niti prerano potrošiti. Svoje prednosti gube tek iznad 25°C, a takvih dana od listopada do travnja u Hrvatskoj nema.

Stavljanjem zimskih guma dva tjedna ranije ne gubite ništa. Vožnjom na ljetnim gumama kroz hladan i mokar listopad riskirate puno više nego što mislite.

Prije odlaska vulkanizeru

Vulkanizerske radionice u listopadu i studenome rade punom parom. Tko se dogovori na vrijeme, izbjegava redove i nepotrebne živce.

Prvo — provjerite gume iz prošle sezone. Zakonski minimum dubine profila je 4 milimetra, ali za stvarnu sigurnost treba najmanje 5. Gume starije od pet godina gube elastičnost čak i kad profil izgleda dobro. Datum proizvodnje piše na bočnoj strani: četveroznamenkasti broj u ovalnom okviru, gdje prve dvije znamenke označavaju tjedan, a druge dvije godinu.

Ako trebate nove, tražite oznaku 3PMSF — simbol planine s tri vrha i pahuljice. To je jedina oznaka koja prema EU regulativi 2019/2144 potvrđuje da guma zadovoljava standarde za zimsku uporabu. Sama oznaka M+S (Mud and Snow) bez tog simbola više nije dovoljna.

Zakon i cesta

Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, zimska oprema obvezna je od 15. studenoga do 15. travnja. Prihvatljive su zimske gume ili ljetne gume s lancima za snijeg u prtljažniku. Kazna za fizičke osobe kreće se od 130 do 260 eura. Zakon dopušta i ranije uvođenje obveze ako vremenske prilike to zahtijevaju — o tome odlučuju lokalna nadležna tijela.

Gorski kotar, Lika, slavonske ravnice. Svaki od tih krajeva ima vlastite zamke: poledica u listopadu, gusta magla koja se spusti u sat vremena, temperatura koja preko noći padne za deset stupnjeva. Na autocesti A1, dionice između tunela Mala Kapela i čvora Otočac poznate su po tome da se vrijeme promijeni dok ste još u tunelu. Na takve ceste s istrošenim ljetnim gumama nitko ne bi trebao kretati.

Česta pogreška s cjelogodišnjim gumama

Sve popularniji izbor među vozačima su cjelogodišnje gume, koje obećavaju pristojne performanse u svim uvjetima. Jesu li one prava zamjena za zimske gume? Ovisi o tome gdje i koliko vozite. Za gradsku vožnju u primorskim krajevima, gdje temperature rijetko padaju ispod nule, cjelogodišnje gume mogu biti razuman kompromis.

No, za svakoga tko se redovito vozi po autocestama, putuje u kontinentalnu Hrvatsku ili živi u područjima s pravom zimom, cjelogodišnje gume su kompromis koji može skupo koštati. One nisu ni ljetne ni zimske – u svakom segmentu nude nešto manje od specijalizirane gume. Na snijegu i ledu razlika u ponašanju između pravih zimskih i cjelogodišnjih guma može biti drastična. Osim toga, cjelogodišnje gume brže se troše jer su izložene ekstremnim temperaturama u oba smjera, pa ih je potrebno češće mijenjati. Što na prvi pogled izgleda kao ušteda, dugoročno može ispasti skuplji izbor.

Gdje s gumama do proljeća

Kad skinete ljetne gume, nemojte ih samo baciti u kut garaže. Gume bez felgi skladištite uspravno i povremeno ih zarotirajte. Gume na felgama možete složiti jednu na drugu ili objesiti na zid. Prostor neka bude suh, taman i dalje od izvora topline — UV zrake i vrućina ubrzavaju starenje kaučuka brže nego sama kilometraža.

Većina vulkanizerskih radionica danas nudi sezonsko skladištenje. Za one koji nemaju garažu, to je praktično rješenje — gume stoje u kontroliranim uvjetima, a kod kuće se oslobađa prostor.